Kapetan NK Nura o nogometu, vođenju biznisa i izazovima amaterskih terena
Od samih početaka u mlađim kategorijama Dinama pa sve do seniorskih liga i amaterskih terena, iza tebe je bogat nogometni put. Kako je izgledao taj razvojni put?
Kao dijete sam počeo igrati u Dinamu, a nakon toga sam prešao u omladinski pogon HAŠK-a. U seniorskom nogometu prošao sam kroz Lučko, HAŠK, Rudeš i igrao drugu te treću ligu. Kasnije sam prešao u amaterski nogomet — najprije u NK ZET, a nakon toga u NK Nur, gdje sam i danas.
Što za tebe osobno znači nositi kapetansku traku Nura i kako vidiš svoju ulogu u momčadi?
Uvijek je lijep osjećaj nositi kapetansku traku. Trudim se biti uzor mlađim igračima i prenijeti svoje iskustvo na njih.
Amaterski nogomet ima svoju posebnu čar. Kakva je atmosfera u svlačionici Nura i što vas okuplja vikend za vikendom, bez obzira na vremenske uvjete i obveze?
Ekipa je stvarno odlična. Najviše nas povezuje to druženje nakon utakmica i iskrena ljubav prema nogometu. Svi igramo iz strasti i zajedništva koje imamo izvan samog terena.
Uz nogomet vodiš i vlastitu pizzeriju. Ugostiteljstvo je iznimno zahtjevno — kako uspijevaš uskladiti vođenje lokala, treninge, utakmice i privatni život?
Uspijeva se nekako uskladiti sve uz dobru organizaciju i dogovor sa ženom. Često nakon utakmica svi zajedno odemo u pizzeriju, pa tako spojimo ugodno s korisnim.
Pomažu li ti vještine s terena — poput vodstva i discipline — u vođenju biznisa i obrnuto?
Da, dosta je to slično. Upravljanje ljudima, međusobno pomaganje i disciplina ključni su i na terenu i u poslu. Disciplina je iznimno važna u oba područja.
Iz prve ruke gledaš stanje u amaterskom nogometu. Koji su po tvom mišljenju najveći izazovi s kojima se klubovi i igrači danas susreću?
Najveći problemi su financije i loši uvjeti za igru. Većina klubova jednostavno nema adekvatne uvjete, a trebali bi postojati bar neki osnovni standardi da bi se nogomet uopće mogao normalno igrati.
Kakvo je tvoje mišljenje o samoj infrastrukturi u ligi — svlačionicama, terenima i uvjetima za rad?
Kao što u ugostiteljstvu moraš ispuniti minimalne tehničke uvjete za lokal, smatram da bi i svaki nogometni klub morao imati osigurane minimalne uvjete za svlačionice, toalete i prateću infrastrukturu. Često sami tereni i nisu toliki problem koliko sve ono oko njih — puno je klubova u kontejnerima, a tu osim nas starijih treniraju i djeca. Tu ima najviše prostora za napredak.
Kakvo je tvoje viđenje suđenja i organizacije u vašem rangu natjecanja?
Kod nas je suđenje skroz u redu. Ima dosta mladih i perspektivnih sudaca. Naravno, uvijek ima i lošijih izvedbi, ali većinom su to ljudi koji teže napretku. A što se tiče pritužbi na suđenje — žalimo se uglavnom kad izgubimo, pa tako i mi!
Koji su ciljevi NK Nura do kraja sezone i kakvi su tvoji osobni planovi?
Trenutačni cilj nam je borba za sam vrh tablice, a sljedeće sezone nadamo se ulasku u viši rang. Što se mene tiče, idem iz godine u godinu. Dok god mogu fizički pratiti ritam i igrati — igrat ću. Kad vidim da više ne ide, to će biti to.