Između terena i svlačionice: Stjepan Završki kapetan NK HAŠK u velikom intervjuu o novoj eri kluba
Nova sezona, nova energija i dobro poznato lice u ulozi iskusnog lidera. Uoči početka novih izazova, razgovarali smo sa Stjepanom Završkim, kapetanom NK HAŠK i jednim od stožernih igrača. S dugogodišnjim profesionalnim iskustvom, Završki donosi uvid u stanje u momčadi, pripreme, odnos s mlađim suigračima te tajne uspješnog balansiranja profesionalnih obaveza i amaterskog sporta.
Možeš li za početak predstaviti se našim čitateljima, reći na kojoj poziciji igraš, koliko već dugo nosiš dres kluba i kako je izgledao tvoj put do kapetanske trake?
Moje ime je Stjepan Završki i dolazim iz Zagreba. Igrao sam profesionalni nogomet do 27. godine, a član kluba sam od srpnja. Prije toga proveo sam pet godina u Kurilovcu kao kapetan, a prije toga i u NKVrapču, gdje sam naslijedio kapetansku traku od Mateja Vrbata, koji je sada kapetan u NK Zagrebu Cityu.
Do trake sam došao na način da to u početku nisam priželjkivao niti tražio jer sam novi igrač. Naš kapetan inače je Bešlić, koji je nažalost sada ozlijeđen, iznimno dobar igrač i već dugo u klubu. Kroz razgovor s trenerom i samim dečkima, svi su se složili i predložili da ipak ja preuzmem tu ulogu. Ne radi se tu samo o karakteru, već i o iskustvu. Na neki mi je način trener dao traku, a nakon razgovora sa suigračima i svima u klubu, zajednički smo odlučili tako. Ipak, istaknuo sam da bih volio da je prednost dana nekome tko je dulje u klubu i tko je poštenjem zaslužio biti kapetan. Inače, igram na stoperskoj poziciji, mogu pokriti lijevog ili desnog stopera. U mlađim uzrastima igrao sam zadnjeg veznog, a tek kasnije prešao na stopersku poziciju.
Sezona je tek krenula, a pripreme i uvodne utakmice su iza vas. Kako iz perspektive kapetana gledaš na ovu novu momčad i jeste li pohvatali sve konce koje je stručni stožer postavio?
Želim naglasiti da je ovo u potpunosti nova momčad s otprilike petnaestak novih igrača, uz nekoliko onih koji su ostali od prošle sezone. Svi smo iznimno sretni što nam je došao trener koji gaji prepoznatljiv tehnički nogomet – riječ je o Zoranu Vukiću, uz pomoćnog trenera Matića. Kroz svaki trening sve radimo s loptom, od kondicije do izdržljivosti, i svi su dečki jako zadovoljni takvim načinom rada.
Pripreme i uvodne utakmice već su pokazale da smo se brzo povezali i „kliknuli“. Iza sebe imam bogato nogometno iskustvo i moram istaknuti naš zajednički karakter. Nitko se ne izdvaja pojedinačno i to je najvažnije – funkcioniramo kao istinska momčad. Kroz druženja prije i poslije treninga kao team buildinge odlično smo se povezali, stoga vjerujem da je pred nama vrlo uspješna sezona jer su dovedeni igrači koji posjeduju i vrhunski karakter i potrebnu kvalitetu.
Igrati u trećem rangu znači balansirati ozbiljne treninge, utakmice i privatne obaveze poput posla ili faksa. Kako izgleda tvoj tjedni raspored i koliko je zapravo truda potrebno da se sve to posloži na ovu razinu?
Iazov je to s kojim se ne suočavam samo ja, već i svi igrači u ovoj ligi koji uz nogomet imaju i svoje poslove. Do prije tri mjeseca imao sam stalni posao i mogu opisati taj ritam: buđenje u 6:40, doručak, posao od 8 do 16 sati, a odmah potom odlazak u klub na trening koji počinje u pet ili šest sati , nakon toga još neki igrači su i treneri u omladinskom pogonu. To sam bio i ja pet godina. To sam nastavio ovdje u HAŠK-u, tako da je to veliko odricanje, a malo to ljudi izvana zna. I ja bih volio da općenito u HNS-u više cijene taj amaterski nogomet, da puno više pomažu klubovima i da puno više daju tu pažnju koju vi želite s ovom stranicom postići, tako da vrlo je zahtjevno.
Da možeš u kratkom roku uvesti jedno pravilo iz svlačionice u profesionalni nogomet, bi li to bila obavezna kava prije treninga, apsolutna zabrana nekog glazbenog žanra ili nešto treće?
Kao prioritet izdvojio bih obavezno druženje prije treninga. Smatram da je to iznimno važno za povezivanje igrača, što automatski podiže atmosferu i donosi bolje rezultate na terenu. Što se tiče glazbenih žanrova, s 32 godine i bogatim stažem u nogometu nikome nikada nisam ništa branio jer svatko ima svoj ukus i to apsolutno poštujem.
S obzirom na to da si jedan od iskusnijih, kakav je tvoj odnos s mlađim igračima? Dolaze li ti po savjete oko toga kako se peru kopačke ili te možda pitaju za životne i ljubavne savjete?
U našem klubu imamo zaista mnogo mladih igrača i moram ih pohvaliti – poštuju hijerarhiju i nikada s njima nije bilo nikakvih problema, bilo da je riječ o nošenju opreme ili drugim obavezama. Pošto sam najstariji, mlađi mi se često sami obrate za savjet, a ponekad i ja samoinicijativno usmjerim u pravom smjeru.
Najčešće pitaju za sportske i pozicijske savjete vezane uz igru u obrani, ali naravno da kroz druženja razgovaramo i o temama izvan nogometa. Izgradili smo odličan odnos i drago mi je da im mogu biti podrška. Osim sportskih tema, mogu se pohvaliti da sam se s dečkima družio i izvan terena, što je i smisao svega.
Koliko su se stil igre i pristupi promijenili u odnosu na prošlu sezonu, s obzirom na to da su protivnici u ligi sve uigraniji, a svako gostovanje nosi novu neizvjesnost?
Iako se međusobno dobro poznajemo i znamo kakve su čije mogućnosti, smatram da je naša momčad ove godine napravila korak naprijed. Dovedeni su ciljani igrači koji donose dodatnu kvalitetu i širinu, pa iako je liga izrazito zahtjevna, vjerujem da imamo kvalitetniju polaznu točku nego lani.
Kakva su tvoja osobna očekivanja od ove sezone, kako vidiš konkurenciju i što bi po tebi bio konačan uspjeh s kojim bi svi u klubu bili zadovoljni?
Kada sam dolazio u klub i razgovarao s upravom i trenerom, naglasio sam da je prioritet stabilnost, s obzirom na to da se klub posljednjih godina borio za ostanak. Kroz rad i pristup “utakmicu po utakmicu” gradimo naš put. Naravno, ukoliko se ukaže prilika za sam vrh i viši rang, svakako ćemo je pokušati iskoristiti jer ovaj kadar taj kapacitet nesumnjivo posjeduje. Konkurencija u ligi je ujednačena, a presudit će širina kadra, rotacija i zdravlje igrača.
Za kraj, s obzirom na tvoje veliko iskustvo u hrvatskom nogometu, smatraš li da u amaterskim rangovima ima igrača koji posjeduju potencijal za višu razinu?
Definitivno da, i to nije samo moje mišljenje, već stav cijele struke. Mnogim igračima u nižim rangovima nedostaje prava podrška i vidljivost kako bi iskazali svoj puni potencijal. Uz kvalitetnu adaptaciju i vjeru trenera, siguran sam da bi mnogi od njih bez problema mogli igrati u prvom ili drugom rangu hrvatskog nogometa.