Dinamo kroz naše oči: Kada statistika ne laže
Pobjeda je pobjeda, upisali su se bodovi, ali pogled na Maksimir i ono što se događalo na travnjaku u ogledu s Goricom ostavlja gork okus u grlu. Možemo mi zatvarati oči, možemo se tješiti floskulama o “teškim utakmicama” i “skidanju skalpova”, ali istina je bolna i gola: s ovakvom igrom, s ovakvim pristupom i s ovakvim rosterom, Dinamo je daleko od obrane naslova.
Gledamo momčad koja na terenu ne izgleda kao momčad. Gledamo igrače koji po svom habitusu, mentalnom sklopu i fizičkom kapacitetu naprosto nisu predviđeni za vrhunski rezultat (osim nekoliko iznimki poput Stojkovića,Mišića…). Tu priča staje.
Da bi shvatili gdje je problem, ne moramo izmišljati toplu vodu. Dovoljno je pogledati surovu statistiku iz Europe – sjetimo se utakmice s Vikingom. Suparnik je pretrčao skoro 7 km više .
Prevedite tih sedam kilometara u sprinteve od šesnaesterca do šesnaesterca – to je desetke faza u kojima je suparnik bio brži, agresivniji, u kojima je Dinamo jednostavno – stajao. Kad u modernom nogometu staneš, gotov si.
Zabluda trenerske struke: Nisu ni talent ni rad dovoljni
Koliko smo se puta naslušali priča nogometnih stručnjaka o savršenom omjeru talenta i rada u procesu selekcije? “Mali je talentiran, ali mora raditi”, “Odradio je pripreme muški”… Prazne priče.
Možeš ti imati trku maratonca na bip testu, u utorak u 11:00 ujutro s maksimalnim brojem pretrčanih metara, ali sve to pada u vodu one sekunde kad kročiš na užareni travnjak pod svjetlima reflektora. Kada te dočeka huk tribine, imperativ pobjede, pritisak svlačionice, novinara, vojske navijača i uprave koja ne trpi isprike.
Tu se događa brutalna podjela na igrače i – putnike.
Onaj “radnik” s treninga na bip testu može biti maratonac, ali kad ga pritisak stisne na utakmici, on se skupi, sakrije od lopte i ne da ni 70 posto svojih mogućnosti. I suprotno – pravi, istinski karakter koristi taj pritisak kao gorivo. Njega zvižduk tribina ne lomi, nego pali. To je ono što Dinamu danas drastično nedostaje: igrački gard, doza drskosti i prsa u prsa mentalitet.
Vrijeme je za istinu
Dinamo ne gubi bodove zato što su drugi preko noći postali Real Madrid. Dinamo se muči jer se u selekciji opasno zalutalo. Dovedeni su igrači koji nemaju težinu dresa kojeg nose, koji ne razumiju težinu grba i kojima je svaka utakmica teret, a ne privilegija.
Dok se u svlačionici ne provede ozbiljna “čistka” i dok se na terenu ne vrate igrači s karakterom – oni koji ginu za svaku loptu i kojima pritisak daje krila, a ne olovne noge – obrana naslova ostat će samo pusti san.
Jer Dinamo se ne brani s tri boda iz sudačke nadoknade. Dinamo se brani karakterom. A njega se, gospodo, ne može kupiti na kilograme. Ni izmjeriti na jutarnjem bip testu.
By Admin