5 stvari koje vaše dijete stvarno treba nakon utakmice
Svi mi koji vikende provodimo uz nogometne terene gledajući mlađe uzraste znamo koliko je emocija uključeno u svaku utakmicu. Želimo najbolje svojoj djeci, proživljavamo svaki njihov potez, veselimo se pobjedama i tugujemo s njima u porazima. No, u toj velikoj želji i uzbuđenju, lako je zaboraviti koja je naša stvarna uloga na tribini i uz teren.
Ako želimo da naša djeca izrastu u stabilne, sretne i zadovoljne ljude i sportaše, evo pet ključnih stvari koje im od nas stvarno trebaju u omladinskom nogometu:
1. Logistička i moralna podrška (a ne drugi trener na klupi) Prva i osnovna zadaća roditelja u omladinskom nogometu je jednostavna — osigurati djetetu da sigurno dođe na trening i utakmicu te da se s njih vrati doma. Roditelj pruža logistiku, opremu i topli dom, a sve što se tiče taktike, izmjena i vođenja utakmice ostaje u rukama trenera. Kada dijete na terenu sluša dva različita glasa — trenerov i roditeljski s tribine — dolazi do zbunjenosti i grča u igri.
2. Pozitivna komunikacija i “čarobne” rečenice Vožnja kući nakon utakmice ne smije postati sudnica. Umjesto analiziranja grešaka, djetetu je najpotrebniji mir. Prvo i najvažnije što bi trebalo čuti jest: “Bilo mi je jako lijepo gledati te kako igraš.” Postavite mu pitanja koja potiču razmišljanje i ugodan razgovor, a ne krivnju:
- “Kako si se ti osjećao na terenu?”
- “Jesi li se dobro zabavio s ekipom?” Neka dijete samo donese zaključak o svojoj igri.
3. Građenje odgovornosti i unutrašnje motivacije (bez traženja krivaca u drugima) Kada dijete ne igra dovoljno ili izgubi utakmicu, najlakše je okriviti trenera, suca, loš teren ili suigrače. Međutim, ako roditelj pred djetetom izražava nezadovoljstvo klubom i drugim igračima, šalje mu opasnu poruku: svi drugi su krivi, samo ti nisi.
Umjesto traženja krivaca ili nametanja mišljenja, postavite pitanja koja ga motiviraju, osnažuju i potiču njegovu vlastitu želju za napretkom:
- “Što bi ti volio sljedeće naučiti ili isprobati na treningu?”
- “U kojem se dijelu igre danas osjećaš najsigurnije, a što bi ti bilo zanimljivo još više usavršiti?”
- “Kako ti ja mogu pomoći da se osjećaš još spremnije za sljedeću utakmicu?”
4. Fokus na zdrav razvoj, a ne na profesionalni ugovor Djeca u 99% slučajeva počinju igrati nogomet iz samo dva razloga: jer ga vole i jer se žele družiti s prijateljima. Primarni cilj sporta u mlađim uzrastima nije stvaranje novog Modrića ili Ronalda, nego psihofizički razvoj, građenje radnih navika, disciplina i socijalizacija. Ako uz trud, rad i talent usput dođe i profesionalna karijera — odlično. Ali do toga se dolazi isključivo uz rad, želju i unutrašnju ljubav djeteta prema igri, a ne kroz pritisak odraslih.
- Partnerstvo i razumijevanje, a ne osuda Nitko se ne rodi s diplomom idealnog sportskog roditelja i svi ponekad u afektu glasnije dovikujemo s tribina. Svrha ovog teksta nije kritika, nego podsjetnik da smo svi na istoj strani. Najbolje što možemo učiniti za svoju djecu jest stvoriti im okruženje u kojem se ne boje pogreške i u kojem znaju da ih kod kuće čeka podrška bez obzira na semafor.